Streptokokna infekcija
Crveno grlo, pa čak ni mikrobiološki nalaz streptokoka ne znači da se doista radi o streptokoknoj infekciji.
Ako klinička slika nije potpuno jasna i liječnik može biti u dilemi jer svaka prehlada ili druga virusna infekcija može započeti crvenim grlom. Razlika ipak postoji: uz običnu prehladu javljaju se i kataralni simptomi- kihanje, kašalj, bistri sekret iz nosa, oči suze.
Ovi simptomi kod streptokokne infekcije se ne javljaju.
Ako bolest ne počne burno, simptomi mogu biti dosta neodređeni: grlo crveno, manje smetnje pri gutanju, temperatura umjereno ili malo povišena. Tijekom nekoliko dana stanje se znatnije ne mijenja ali je dijete blijedo, umorno, dalje ga boli dok guta, temperatura ne pada.
U ovakvom tijeku bolesti moglo bi se raditi o streptokoknoj infekciji i svakako treba odvesti dijete liječniku, koji također možda neće biti na prvi pogled siguran radi li se o streptokoknoj infekciji, ali vrlo je važno postaviti točnu dijagnozu zbog liječenja. Većina prehlada prolazi za nekoliko dana bez lijekova, dok streptokoknu infekciju treba liječiti antibiotikom kroz deset dana. Bolest nije teška, ali ako se ne liječi baš ovakva klinička slika može imati neugodne posljedice.
O kakvoj se bakteriji radi?
Streptococus pyogenes ili beta hemolitički streptokok grupe A, vrlo je proširen mikroorganizam koji nastava područje ždrijela i tonzila.
U mirnom stanju, dok nije aktivan, ne čini nikakve smetnje, no kod jače prehlade, uslijed pada imuniteta iz bilo koje razloga može izazvati infekciju ždrijela i tonzila- streptokokni tonzilofaringitis (tonsillopharyngitis). Ovom tipu bolesti osobito su podložna djeca u dobi od 3-10 godina jer su slabije otporni, a žive u prenapučenim zatvorenim prostorima (vrtić, škola) što olakšava širenje infekcije.
Dovoljno je da nositelj streptokoka (kliconoša) kihne ili zakašlje i mikroorganizmi se prenose od jednog djeteta na drugo.
Najveći broj upala ždrijela uzrokovan je virusima, a u 30 % slučajeva su uzročnici bakterije.
Na temelju ove činjenice jasno je da ne treba uvijek upalu grla liječiti antibioticima koji su često beskorisni i ako se nepotrebno koriste bakterije razviju otpornost antibiotik (roditelji znaju reći: moje dijete je otporno na taj antibiotik – no, otporan može biti samo mikroorganizam, ne bolesnik).
Streptokok može izazvati i gnojnu infekciju kože (impetigo) u male djece osobito ako postoji neznatna ogrebotina ili slično u ljetnom razdoblju kad je koža manje zaštićena odjećom.
Kada dati antibiotik?
Opći simptomi upale grla kao što su temperatura, bol kod gutanja, slabiji apetit, umor, povećani limfni čvorovi na vratu javljaju se kod jednog i drugog tipa infekcije.
Postoji dilema koje liječenje primijeniti.
Ako se uz spomenute simptome jave i kataralni kašalj, promuklost, curenje nosa, crvene oči - s velikom se vjerojatnošću može isključiti streptokokna infekcija jer su ovo tipični simptomi prehlade koji prolaze sami po sebi.
Ako ipak postoji sumnja da bi se eventualno moglo raditi o infekciji streptokokom, može se učiniti brzi test, gdje se obrisom ždrijela ili tonzila može rezultat dobiti vrlo brzo.
No, ipak ni pozitivan rezultat ne može uvijek sa sigurnošću utvrditi da je uzročnik upale streptokok jer bakterija se može normalno naći i u zdravog djeteta kod kojega neće nikada izazvati bolest.
Liječenje
Antibiotik izbora je penicilin ili drugi antibiotici penicilinske skupine, kao što je amoxicillin,
2-3 puta na dan (ovisno o obliku lijeka) kroz 10 dana. Obično već nakon par dana od početka liječenja spusti se temperatura, dijete se osjeća dobro i ne mora cijelo vrijeme liječenja provesti kod kuće. Nakon 5 dana može u školu, a terapiju nastaviti kako je liječnik preporučio.
No, streptokokna infekcija može imati i drugačiji tijek. Ponekad se nakon dan-dva od početka liječenja javlja osip vrlo tipičnog izgleda: sitan, skrletno crveni po cijelom tijelu, više izražen po trbuhu, ispod pazuha i preponama gdje je koža tanja. Ovo su simptomi šarlaha. Povezani članak: Šarlah (scarlatina, lat.)
Ako se pojavi šarlah liječenje se nastavlja dalje i produži na 14 dana.
Posljedice neliječene streptokokne infekcije: Reumatska groznica
Druge vrste streptokoka
Beta hemolitički streptokok grupe B
Ovaj soj streptokoka može se prenijeti s majke na novorođenče koje se zarazi tijekom poroda. Infekcija može izazvati ozbiljne komplikacije za novorođenče. Obično se u pretragama kod majke u 37 tjednu obavi i mikrobiološka pretraga na ovu bakteriju, i ako je pozitivna, buduća majka dobiva intramuskularno terapiju penicilinom u cilju prevencije zaraze novorođenčeta.
Streptococcus pneumoniae (pneumokok)
Ovaj soj streptokoka osim imena nije ni u kakvoj vezi s beta hemolitičkim streptokokom grupe A, što često kod roditelja izaziva zabunu uvidom u nalaz. On može izazvati infekciju gornjih dišnih putova (nos, sinusi, ždrijelo te upalu uha), a može se naći na sluznici slučajno, ali i uzrokovati teže bolesti kao što je upala pluća pa i meningitis. Postoje cjepivo protiv ovog soja a daje se djeci do dobi od 3 godine (Prevenar i Pneumo 23). Najnovije je cjepivo 13-valentno koje pruža zaštitu od 80% protiv infekcije pneumokokom. Cijepljenje nije obavezno i izabrani pedijatar dati će najbolju informaciju treba li dijete cijepiti, ili ne.
Prim. Ružica Duplančić–Šimunjak, dr. med., pedijatar
Povezani članci:
Šarlah (scarlatina, lat.)
Reumatska groznica
