Izbor zamjenskog mlijeka

Mame koje ne doje uvijek imaju jedan osjećaj krivnje i nesigurnost: „da li je mlijeko koje dobiva moje dojenče prikladna prehrana, koja će mu osigurati pravilan rast i razvoj?“

Prije nekoliko godina govorilo se o „umjetnoj“ prehrani uz puno sumnji o vrijednosti takvog načina prehrane.
Nova saznanja koja donose znanstvena istraživanja uvijek iznova potvrđuju što je dobro za dijete, a što i nije od neke koristi.
Slično se događa i s preporukama o prehrani starije djece i odraslih.
Uz suviše masti u prehrani dolaze i saznanje o štetnosti prevelike količine voća koje sadrži voćni šećer fruktozu i organizam ga iskorištava vrlo brzo i u suvišku pretvara u masti (jetra, osrčje). I s najzdravijom hranom ne treba pretjerivati.

dojenje O prehrambenoj i biološkoj vrijednosti majčinog mlijeka rečeno je sve, ono nema nikakve zamjerke.
Ono je uzor po kojem se stvara formula zamjenskog mlijeka, koje sa mora sadržavati sve važne hranjive tvari, vitamine, minerale, elemente u tragovima i i sve drugo što majčino mlijeko sadrži i naravno u istoj količini.
Ono što zamjenskom mlijeku nedostaje je biološka vrijednost majčinog mlijeka koje ima zaštitnu ulogu za probavni sustav novorođenčeta i što se ono mijenja sukladno s rastom i potrebama djeteta.
Bilo da je dojenče na prirodnoj prehrani ili se hrani zamjenskim mlijekom jedina hrana do 6 mjeseci je mlijeko.

I roditelji i stručnjaci odavno zapažaju da su djeca hranjena na zamjenskom mlijeku veće težine od onih koje majka doji. Zašto je to tako? U prehrambenom i energetskom smislu uzor za proizvodnju zamjenskog mlijeka je majčino. U početku se smatralo da je bolje dodati mliječnoj formuli nešto više bjelančevine nego što sadrži majčino mlijeko (1, 9 gama/100 ml, a samo 1 gram u majčinom) radi nepotpune iskoristivosti.
No istraživanja su pokazala da prevelik unos bjelančevina nije od koristi – naprotiv, osnova je za kasnije pojavu pretilosti u djece. Djeca koja su dobivala više bjelančevina u zamjenskom mlijeku u dobi od 6 godina nisu bila viša od vršnjaka ali su bila deblja.

Buduće majke treba poticati i poučavati zašto je za dijete koje će se roditi najbolja hrana njezino mlijeko. Ako je poduzeto sve da se podrži prirodna prehrana, mami treba predočiti najbolju alternativu za prehranu ako iz bilo kojeg razloga ne može dojiti dijete.
Nekada davno to je bilo kravlje mlijeko kojim se nakon razrjeđenja hranilo dojenčad uz dodatak konzumnog šećera. Ovakav način prehrane bio je nužno zlo: sadržaj bjelančevina bio je još uvijek gotovo dvostruko veći, a drugi korisni prehrambeni sastojci prepolovljeni, količina minerala i s razrjeđivanjem, prevelika.

Od koga potražiti savjet?

Danas je ponuda velika, ali kome da se majka obrati za savjet o izboru zamjenskog mlijeka? Iako i farmaceuti i medicinske sestre mogu dati koristan savjet, ipak je najbolje da to bude neonatolog u rodilištu ako je problem s dojenjem već prisutan (iako je to vrlo rijetko) ili izabrani pedijatar.
Prije nekoliko godina Europska komisija za hranu dala je smjernice za proizvodnju zamjenskog mlijeka. One se prije svega odnose na količinu bjelančevina koja ne smije biti veća od 1,4 grama na 100 ml, a sveukupna energetska vrijednost 65 kcal na 100 ml.
Cilj tih novih smjernica je približiti zamjensko mlijeko što više majčinom, što ujedno znači spriječiti određene bolesti kasnije u životu buduće odrasle osobe (debljina, šećerna bolest, koronarna bolest). Te promjene se prije svega odnose na standardna zamjenska mlijeka - početno i prijelazno, ali ne i na posebne mliječne formule koje su namijenjene nedonoščadi, zatim one za sprečavanje regurgitacije (AR), one koje se primjenjuje kod alergije na kravlje mlijeko te koje se koriste u liječenju proljeva (HN).

Zbog navedenog pedijatar je osoba koje može dati odgovarajući savjet obzirom na potrebe djeteta.

Naljepnice na kutijama ili limenkama zamjenskog mlijeka djeluju komplicirano, ali nije problem pročitati sadržaj osnovnih prehrambenih tvari. Najbolja su zamjenska mlijeka koja sadrže od 1,2 grama do 1,4 grama bjelančevina na 100 ml pripremljenog mlijeka. Sadržaj bjelančevina odnosi se na početno mlijeko (0-6 mjeseci), a nakon 6 mjesec i do prvog rođendana sadržaj bjelančevina može biti nešto veći – 1,5 grama na 100 ml.

Sve vrste zamjenskih mlijeka nove generacije namijenjena djeci u prvoj godini života imaju standardni sastav koji propisuje ESPGAN (European Society for Pediatric Gastroenterology and Nutrition) - Europsko društvo za dječju gastroenterologiju i prehranu, ustanova koja je odgovorna za sigurnost dojenačke prehrane. Važno je naglasiti da je točna priprema mlijeka u prahu samo onda kad se poštuje zadana uputa, a to je ravna mjerica praha za 30 ml vode.

Koju vodu koristiti?

I tu treba poštovati preporuku i pretpostaviti jedan proizvod drugome. Obična voda za piće sadrži minerale koji se u njoj normalno nalaze uz dodatak klora koji priječi rast bakterija. Mlijeko sadrži minerale koji su dojenčetu potrebni, no dodatkom vode količina minerala u pripremljenom obroku se poveća za novorođenče čiji organizam se još nije u stanju nositi sa suviškom minerala. Iz tog razloga pedijatri preporučuju vodu koja sadrži minimalnu količinu minerala, sa stalno niskim čvrstim ostatkom (tj. sadržajem koji ostane nakon isparavanja vode).
I u ovom slučaju treba čitati deklaracije. Niska količina minerala važna je dok dojenče ne navrši tri mjeseca. U svakom slučaju i glede izbora mlijeka tako i vode s kojom se priprema, najbolje je da se mama posavjetuje s pedijatrom.
Neki pedijatri zastupaju i drugačije mišljenje glede sadržaja minerala u vodi, što ovisi o kvaliteti vode koja se koristi u određenom području. Voda iz slavine sadrži veće količine kalcija koji se kuhanjem istaloži na dno posude. Za nedonoščad i dojenčad do tri mjeseca bi ipak bilo uputno koristiti posebnu vodu u pripremi mlijeka.

Da li česta promjena vrste mlijeka smeta dojenčetu?

Dojenačke kolike, bljuckanje, a osobito majčina prosudba da nema dosta mlijeka ili da je ono slabo (potpuna zabluda!) često potaknu na kupnju zamjenskog mlijeka. Ako se kolike ili bljuckanje ne smire, što je najčešće, izbor se usmjeri na neko novo mlijeko.
Dvije ili tri promjene dojenčetu neće smetati, osobito ako se koriste mlijeka sačinjena prema novim preporukama i po sastavu primjerenija.
Moderne mliječne formule po svojem sastavu su što je više moguće slične majčinom mlijeku, što bi bilo dovoljno da se njime napuni bočica.
Ono što je važno za dijete koje se tek treba roditi (a što se danas srećom i provodi), odmah nakon poroda treba ga staviti na majčina prsa kako bi se potaklo dojenje i uspostavila prehrana najboljim proizvodom na ovom svijetu.

Kriva doktrina koja je važila prije nekoliko desetljeća, kad se dojenčetu davala glukoza na bočicu, a tek nakon 24 sata se stavljalo majci na prsa, srećom je davno napuštena.
Normalno je da mlijeko majci tek nadolazi i prirodni poticaj njenog organizma, kao sisanje djeteta, pridonose da se mlijeko sve više stvara, a upravo je onakvo kakvo dojenčetu treba.

I na kraju ne zaboravite

Zamjensko mlijeko svojim sastavom osigurava dojenčetu unos potrebnih prehrambenih tvari minerala i vitamina te elemenata u tragovima. Mora se pripremati točno prema uputama:

Mjerica mliječnog praha mora se izravnati: nikako ne pritiskati žličicom da više stane, a niti staviti malo više iznad razine. Postupiti točno po uputi proizvođača.
Mlijeko u prahu i ono tekuće razlikuju se samo u cijeni - tekuće mlijeko je skuplje.
Ako se koristi posebna voda za pripremu mlijeka, ona je sterilna i ne treba je prokuhati, nego samo zagrijati.
Prije navršenih 12 mjeseci dojenče ne treba nikako hraniti kravljim mlijekom.

Prim. Ružica Duplančić–Šimunjak, dr. med., pedijatar