• < Prethodno

Zašto dojenče plače?

Plač je jedini način komunikacije s okolinom u ranoj dobi, posebice prvih šest mjeseci, kojim izražava glad, žeđ, bol, osjećaj osamljenosti, pospanost. Ne poznavanje nijansi plača neiskusne roditelje najčešće navodi na pomisao da je novorođenče gladno, a o drugim razlozima za plač se i ne misli.

Istina je da novorođenče traži česte obroke jer za nadolaženje mlijeka treba ipak određeno vrijeme, a i zapremina njegovog želuca je mala, te ne može najednom primiti veću količinu mlijeka.
Osim toga, ono je za vrijeme svog fetalnog života stalno dobivalo hranu iz majčine krvi preko pupčane vrpce kroz posteljicu (placentu).
Nakon rođenja mora se priviknuti na potpuno novu sredinu i iako nagonski traži hranu, prepoznaje majčin miris ima refleks sisanja, ipak se na takav novi način života mora naviknuti.
Nedostaje mu i majčina blizina uz osjećaj ugode i topline i sigurnosti koju ona pruža. Sve te svoje osjećaje novorođenče izražava plačem i majka ubrzo prepoznaje da dijete ne plače uvijek na isti način.
Novorođenče puno spava i najčešće plače kad je gladno. Majka neće pogriješiti ako hrani novorođenče kad ono to traži, makar su razmaci među obrocima kratki.
Plač zbog gladi je karakterističan: počinje kratkim jecajima, zatim se postupno pojačava, dijete okreće glavu prema jednom ramenu, stavlja šake u usta, nakratko i prestane plakati i potom se ponovno javi i plače sve intenzivnije dok se udovolji njegovoj potrebi i ne utaži glad. Treba znati da novorođenče vrlo brzo raste (5 cm tijekom prvog mjeseca) i za to je osjećaj gladi češći nego kasnije.
Plač zbog boli javlja se obično pojavom dojenačkih kolika – bolova u trbuhu, specifičnih za ranu dob djeteta. Bolni grčevi u trbuhu javljaju se već od drugog tjedna života, obično u večernjim satima.
Majka je u nedoumici jer su sve djetetove potrebe zadovoljene, ali ono ipak uporno plače. Ne pomaže ni stavljanje na prsa, držanje na rukama ni dudica: dojenče neutješno plače, privlači savijene noge prema trbuhu, na kratko se smiri jeca i potom ponovno počinje plakati. Ovi bolni grčevi, kojima još uzrok nije potpuno razjašnjen, obično traju do navršena tri mjeseca života.
U drugom mjesecu (od 6-og tjedna) epizode plača, bez obzira na uzrok, postaju duže i traju ukupno oko dva sata, iako ponekad mogu trajati ukupno četiri sata tijekom dana, što je još uvijek normalno.
Od sedmog do 12 tjedna dojenče polako prelazi i na druge načine komunikacije s bliskom osobom: počinje se smiješiti, iskušava svoj glas ispuštanjem prvih glasova – samoglasnika (vokalizacija). Čim dojenče otkrije da umjesto plačem i na drugi način privlači pozornost i postiže svoj cilj, plače manje i približavanjem dobi od tri mjeseca plače vrlo rijetko.
Novorođenče od desetog dana života plače na najmanje tri različita načina koji izražavaju glad, dosadu i neugodnost, fizičku bol. Od četvrtog mjeseca plač može imati različite nijanse jer dijete njime izražava osjećaje.
Zapravo, rastom i razvojem dijete iskušava malo pomalo nove osjećaje, nove potrebe i slijedom toga pronalazi nove “riječi” kojima ih pokušava priopćiti osobi koja se o njemu brine. Osamljenost i potreba za majčinom blizinom čest su razlog plača.
Majka, koja je najčešće uz njega, obratiti će pozornost i dati mu ono što ona misli da dijete na svoj način traži. Ako se dijete smiri znači da je majka razumjela djetetov “govor”, što znači da to i nije tako teško ako se taj dijalog počinje uspostavljati i ustali se već od prvih dana djetetova života.

Kako odgovoriti na djetetov plač?

Plač zbog gladi
Kratke krize plača, koje se ritmički ponavljaju uvijek sve jače i na kraju prelaze u pravi plač boli (dojenče glad osjeća kao bol!).
Majka zna nagonski što treba učiniti - ona zna da je dojenče gladno. Prije dva do tri desetljeća majke su dobivale upute već u rodilištu da novorođenče treba hraniti u pravilnim razmacima, svako tri sata bez obzira na način prehrane. Ne smije se dopustiti da se novorođenče previše uznemiri i žestoko plače zbog gladi, te je ta kruta doktrina s razlogom napuštena s preporukom da se dijete hrani kad to želi i da se tako nastavi kroz ranu dojenačku dob.
Kasnije, s povećanjem količine mlijeka i zapremine želuca, razmaci među obrocima se povećavaju, dijete samo uspostavlja svoj ritam uzimanja obroka bilo da ga majka doji ili je na umjetnoj prehrani mliječnom formulom. Majka nerijetko prestane dojiti dijete jer misli da je njezino mlijeko preslabo i prerijetko, te da dijete nije dovoljno sito, što je pogrešna procjena jer dijete samo treba češće obroke što plačem i iskazuje. Zbog dužeg procesa probave kod umjetne prehrane dojenče je i duže sito. No zbog biološke važnosti majčinog mlijeka koje štiti dojenče i od infekcije i posebne kvalitete mlijeka, s dojenjem treba nastaviti najmanje do navršenih 6 mjeseci, a poželjno je i do kraja prve godine.
Ako se iz bilo kojeg drugog razloga prestaje s dojenjem, o načinu prehrane treba se posavjetovati s liječnikom. Po preporuci Svjetske zdravstvene organizacije, kravlje mlijeko se ne uvodi u prehranu djeteta prije navršene godine dana.

Plač zbog boli
Kad dojenče plače, a nije gladno, majka odmah pomisli na bol kao uzrok plača. Već spomenuti bolni grčevi u trbuhu najčešći su uzrok plaču zbog boli u ranoj dobi, tj. javljaju se u oko 50% mlade dojenčadi, neovisno o načinu prehrane.
Kako prepoznati plač zbog boli? Plač koji se javlja zbog boli visokog je tonaliteta, nakon čega slijedi stanka kao da dijete u isto vrijeme zaustavlja dah, a zatim se ponovno javljaju uznemirujući jecaj: usta su otvorena, jezik savijen, a ruke i noge su okrenute prema gore.
Što učiniti? Kad dojenče plače na način koji ukazuje na bol, treba svakako provjeriti razlog boli. Uzrok plača može biti banalan - nabori materijala, gumbi kao i preuska odjeća. Kad dojenče intenzivno plače treba mu svući svu odjeću, kao i pelene i pažljivo ga pregledati.
Ukoliko plač ne prestaje nakon što su uklonjeni mogući uzroci nelagode i izgleda da dijete osjeća bol, treba se obratiti pedijatru s točnim zapažanjem djetetovog ponašanja. Uzrok bolnog plača može biti i ozbiljan poremećaj, kojeg je početni simptom bol kao pr. ukliještena preponska kila u muške i ženske dojenčadi, u malih dječaka ne smije se zaboraviti na mogućnost torzije testisa.

Vašem dojenčetu je dosadno, osjeća se osamljeno
Dojenče ima tri mjeseca, smiješi se, guče, veseli se kad mu pristupite. Gukanjem se dijete zabavlja ali i privlači pozornost, a ako ne nailazi na odgovor, poprima ljutite tonove poput gunđanja i polako se pretvara u prosvjed i žalost i na kraju plač. Plač ne sliči pravom plaču, izgleda kao dijete namjerno plačem iskušava majku, a praćen je dubljim grlenim glasovima i žalosnim jecajima.
Što ćete učiniti. Ne treba zaboraviti da je dijete već od rane dobi društveno biće. Jako mu godi kad ga uzmete u naručje, kad mu se obraćate nježnim glasom, kad mu pjevate. Kad god imate vremena (a morate ga imati!) uzmite vaše dojenče u naručje i kad ono to ne traži, a ne samo kad plačem traži vašu blizinu. Nosite ga, pričajte mu, pjevajte, ono vas sluša i to ga zabavlja. Stavite mu u ruke igračku, za promjenu ga stavite u sjedeći odnosno polusjedeći položaj (primjerice u kolica), a pred njega postavite igračke da ih može dohvatiti (naravno ako je dijete doseglo dob od 5-6 mjeseci). Iz sjedećeg stava ima bolji vidokrug nego iz ležećeg i to ga sigurno zabavlja, jer radoznalost je svojstvena toj dobi.

Djetetu je hladno
Kada mu je hladno, dijete to pokazuje nezadovoljstvom i plačem: koža mu je hladna, ponekad plavkasta (osobito usnice), drhti. To se obično događa nakon kupanja ako je vanjska temperatura preniska. Novorođenče kojemu je hladno slabije napreduje. Dojenče stvara dosta topline, ali ima relativno veliku površinu tijela u odnosu na težinu i gubitak topline je veći nego u odrasle osobe u istim uvjetima. Jastuk od vate koristan je iz više razloga posebice za novorođenčad koja su rođena u hladno godišnje dob ako je temperatura u prostoriji preniska osobito noću.
Što učiniti: dobro je obući dijete u više slojeva pamučne odjeće, a površina krevetića na koju se dijete položi također neka bude od ugodne i mekane tkanine, primjerice flanela. Dobro je provjeriti toplinu kože na vratu iza uha i na prsima koja mora biti topla. Novorođenče u prvim danima života ima još nezrelu termoregulaciju i lako se rashladi, ali i pregrije ako bude stavljeno blizu izvora topline. Ruke i noge (posebice šake i stopala) uvijek su u dojenčeta hladne, što ne mora značiti da mu je hladno.

Djetetu je vruće
Dijete se ne osjeća dobro - razdražljivo je i plače. Lice mu je crveno, a glava i kosa vlažne od znoja, a pri disanju može i dahtati.
Što učiniti: svakako skinuti jedan sloj odjeće i, ako to okolnosti dopuštaju, skinuti pelene i zamotati dojenče u prozračnu pamučnu tkaninu - složiti pamučnu pelenu na klasičan način poput gaćica. Kože će bolje disati, a dijete biti zadovoljnije. Izmjerite djetetu temperaturu. Povišenje temperature ne mora nužno značiti bolest – već previsoku temperaturu okoline kojoj je dijete bilo izloženo: stavljanje djeteta, odnosno krevetića, blizu izvora topline. Nedostatak tekućine (dehidracija) može dovesti do povišenja temperature. Duga šetnja na suncu, i ako je dojenče previše obučeno može također za posljedicu imati povišenje temperature. Nakon skidanja suvišne odjeća i unosa tekućine temperatura se spontano vraća na normalu, što svakako treba provjeriti objektivnim mjerenjem (toplomjer).

Plač zbog žeđi
Dojenče više žeđa ako mu je prevruće. Plač nalikuje plaču zbog gladi, te majka misli da je dijete još gladno i često pogriješi jer ne pomisli na žeđ.
Dojenčetu na prsima obično nije potrebno dodavati vodu, osim ako je vanjska temperatura visoka ili pak dijete ima povišenu temperaturu. Dojenčetu koje se hrani zamjenskim mlijekom ponekad među obrocima dobro je dati vodu.
Kod pripreme obroka nikada se ne smije staviti veća količina praha jer više ovdje ne znači bolje - treba se točno pridržavati navedenih uputa. Pre topla prostorija u kojoj dijete boravi nikako mu ne koristi i stoga lakše ožedni. Temperatura u prostoriji gdje dijete boravi ne treba biti viša od 20-21°C. Žeđ je prvi korak do dehidracije - manjka tjelesne tekućine. Ne treba zanemariti niti potrebitu vlažnost okoline koristeći posebne aparate ili jednostavno stavljanje dvostruko savijenih mokrih ručnika na radijatore. Vlažnost zraka je važna i zbog dišnih putova - suhi topli zrak isušuje sluznicu.

Plač zbog umora
S dojenčetom se treba baviti, zabavljati ga, ali s mjerom. Previše igre i nasmijavanja dijete zamara, a od umora ne može zaspati, postaje razdražljivo, cendravo, a povremeno se oglasi i jecajima. Pogled mu odaje umor, vjeđe se zacrvene, povremeno zaplače. Sjetimo se koliko nam pretjerani umor i uzbuđenje ometaju san – ne možemo zaspati.
Što učiniti: izbjegavati pretjerano razigravanje djeteta, posebice u popodnevnim i večernjim satima. Umjesto uznemirujuće igre bolje je popodne otići u šetnju. Mame znaju da šetnja na čistom zraku u parku gotovo uvijek umiri i uspava dijete. Istina je, u večernjim satima obitelj je obično na okupu i svatko od ukućana poželi se malo poigrati s bebom, no na kraju sve završi plačem i dijete ne može zaspati jer je uzbuđeno. Ako ste počeli s dohranom, stolica postaje kiselija i guza se vrlo lako zacrveni, što može biti uzrok plača i nemira. Veća količina jednostavnih šećera koje sadrži voće i povrće uzrok je ovom problemu. Slijedeći dan izostaviti obrok voća ili ga pomiješati s rižinim pahuljicama ili raskuhanom i usitnjenom rižom. Osjetljive dijelove kože dobro zaštiti kremom za njegu guze. Povezani članak: O Sudocremu
Imajte na umu i da boravak u novoj nepoznatoj sredini izaziva u djetetu nemir - ono teže zaspi, cendravo je i plačljivo bez jasnog razloga.

Spomenuto je nekoliko najčešćih uzroka zbog čega beba plače. No kako postupiti ako nismo dokučili zašto plače, kako smiriti uplakano dojenče? Već je rečeno da od četvrtog mjeseca dojenče može plakati na više različitih načina i mama mora osluškivati dijete i način na koji plače. Treba se prisjetiti neke druge prilike kad je dijete na sličan način plakalo i zbog čega. Ako smo zaključili da nijedan spomenutih uzroka nije razlog plača pokušajmo dijete (ali i sebe!) razvedriti na neki drugi način.

• Uzmite dijete u naručaj, naslonite mu glavu na svoje rame. Veća sam vertikalni položaj pruža djetetu zadovoljstvo, razvedri ga i utješi, osobito ako mu mama (ili tata) nježno govore tišim glasom.
• Ljuljajte dijete na rukama laganim ritmičkim pokretima - to možete činiti i da beba leži u kolijevci koja se može ljuljati ili pak u kolicima. Starinske zipke imale su svoj specifičan izgled upravo za tu namjenu.
• Dojenče će biti vrlo zadovoljno ako ga držite u naručju i polako s njim šećete. Vožnja u autu odmah uspava dijete - kako bebe, tako i one malo starije.
• Sisanje smiruje dojenče i uspavljuje ga što je i razlog zbog čega postoje dude varalice. Kvalitetna anatomski oblikovana duda ne ometa razvoj usne šupljine i položaja zuba i prihvatljivije je rješenje od sisanja palca.
• Dojenče koje plače stavite potrbuške na vašu podlakticu tako djetetov obraz bude naslonjen na udubinu vašeg lakta. Ovaj položaj dobro je primijeniti kod dojenačkih grčeva.
• I određeni zvukovi u domaćinstvu koji se ritmički ponavljaju pomažu u smirivanju djeteta: brujanje usisivača za prašinu, stroja za pranje rublja, tiha glazba na radiju nerijetko uspavljuju bebu - dojenče zna da se nalazi u poznatom okruženju.
• Nošenje u nosiljci koju majka stavi na svoja ramena, često ima magičan učinak- dijete je prislonjeno na majčino tijelo - dodir i toplina smiruju ga.

Već od prvih dana života svako je dijete drugačije. Iako postoje neka općenita značajke ponašanja u toj mladoj dobi, pristup svom djetetu mora biti na poseban, za njega svojstven način. Neka novorođenčad spavaju i do 20 sati dnevno a druga znatno manje - osjećaju se osamljena i više plaču. Treba im majčina blizina. U toj ranoj dobi dijete ne treba učiti disciplini, već treba zadovoljiti svaku njegovu potrebu. Nećete razmaziti svoju bebu ako ju češće nosite u naručju - dijete treba vašu blizinu. Kad je dojenče u dob od 4-5 mjeseci uzmite ga u naručje i onda kad ne plače. Ako ga podignete na ruke samo kad plače steći će pogrešno iskustvo i potrebu za vašom blizinom uvijek iskazivati plačem jer mu to izgleda učinkovito. Ponekad je dovoljno da mu se javite da znate da ste blizu i da ćete mu uskoro prići.

Plač je djetetov govor, način njegovog izražavanja kojim od svoje okoline traži odgovor. Dojenče plače češće da bi iskazalo ljutnju, nego tugu. Plač je aktivan otpor, protest djeteta dok je tuga pasivno i mirno stanje. Kad je bol uzrok plaču, dijete traži pomoć i ona mora odmah doći. Kraj bolesnog djeteta majka bdije, zaboravi na umor i pospanost. Kad dojenče boli uho, ono jako plače - zapravo najčešće ga bol probudi, a i teže diše na nos. Majka će ga podignuti i odmah mu je malo lakše jer sekret koji se nalazi visoko u ždrijelu promijeni smjer i djetetu je lakše. Naravno da će čepić protiv bolova i kapanje u teže prohodan nos, pomoći djetetu da zaspi. Krize plača ponekad nadolaze bez jasnog razloga. Treba nastojati otkriti uzrok plača, otkloniti ga, a ako to nije moguće, dijete se jednostavno nekad mora isplakati i kriza će proći. Na njegov plač ne treba reagirati ravnodušno, ali niti ga tješiti pod svaku cijenu. Ono mora znati da ste tu, da mu želite pomoći, osjetiti da ga volite i kriza plača će proći kao da ništa nije bilo.

Prim.mr.sc. Ružica Duplančić–Šimunjak, dr.med., pedijatar

 Povezani članak: O Sudocremu