Gledajte kako rastem
Što dijete postiže u svom rastu i razvoju od bespomoćnog novorođenčeta do prave male osobe?
Težina i visina, opseg glave
Prva godina razdoblje je najintenzivnijeg rasta. U prvim tjednima i roditelji i stručnjaci najprije prate kako novorođenče napreduje, što je ujedno i odraz njegovog zdravlja. U drugom mjesecu obično najviše dobije na težini – ponekad i više od 1.000 grama, što se ne događa ni u jednom kasnijem razdoblju života.
Gubitak na težini za novorođenče je normalna pojava i može iznositi i do 10% od težine pri porodu. Razlog tome je gubitak tekućine i još nedovoljan unos hrane. No, obično za 15 dana dijete nadoknadi taj gubitak i postiže svoju porođajnu težinu i nastavi dalje rasti. U dobi od 5-6 mjeseci udvostruči težinu, koju je imalo pri porodu, a trostruku težinu od porođajne ima oko prvog rođendana.
U prvom mjesecu dijete naraste 4-5 cm, a dalje u prosjeku svaki mjesec za dva cm, tako da do dobi od 6 mjeseci naraste za 12-13 cm, a visina za prvi rođendan iznosi prosječno 74-76 cm. Dječaci su u prosjeku teži i viši od djevojčica, ali postoje i značajne individualne razlike.
Slijedeći važan parametar koji će pedijatar redovito mjeriti je opseg glave: od 34-36 cm pri rođenju, poveća se za 12 cm tijekom prve godine, a samo 4 cm u idućih 9 godina.
Brzi rast obujma glave posljedica je brzoga rasta mozga, koji najbrže raste tijekom prve godine. Težina mozga novorođenog djeteta iznosi 25% one od odrasle osobe, a na kraju prve godine 75%.
Zubi
Zbog lakšeg računanja obično se govorilo da dijete mora imati toliko mliječnih zubi koliko iznosi broj mjeseci, minus 6. Po toj računici dojenče od 6 mjeseci ima 0 zubi, a u dobi od godine dana 6 (12 - 6 = 6).
No, vrijeme prve denticije, tj. nicanje mliječnih zubi, vrlo je varijabilno i ovisno o genetici. Ako su roditeljima kasnije počeli nicati mliječni zubi, najvjerojatnije će i djetetu. Normalno je da dijete za prvi rođendan ima 6 zuba, ali se može dogoditi da nema nijedan.
Prvi mliječni zubi obično niču u dobi od 6-8 mjeseci i to najprije donji srednji sjekutići, a slijede ih gornji srednji sjekutići. Gornji postranični sjekutići niknu oko 9 mjeseci, donji oko 10 mjeseci. Ako zubi niču ovim uobičajenim redom, s godinu dana dijete ima 4 gornja i 4 donja ziba.
O zubima treba voditi računa već u kolijevci. Karijes mliječnih zuba može se javiti vrlo rano u djece koja imaju stalno pri ruci bočicu sa zaslađenim napitcima ili mlijekom. Ovako rani karijes može negativno djelovati na čvrstoću i mineralizaciju trajnih zubi.
Nikako se ne smije dopustiti da dijete zaspi s bočicom, sišući mlijeko ili koji drugi zaslađeni napitak.
Spavanje
U prvim tjednima života novorođenčad spavaju podjednako i danju i noću (16-20 sati), uz često buđenje i česte obroke. Za tako malo i još nezrelo biće spavanje je jedna vrst obrane, jer još nije potpuno spremno za život izvan sigurnosti majčinog trbuha.
Od drugog mjeseca razdoblja budnosti su duža i postupno dijete je više vremena budno tijekom dana, a spava dulje tijekom noći.
U dobi od godine dana dijete spava 14-16 sati i tijekom prijepodneva i popodne spava po dva sata.
Najveći broj djece u dobi od godine dana ne prespava noć bez prekida.
Da bi postiglo više neprekinutog sna noću, treba odvojiti spavanje od noćnih obroka, koji se postupno ukidaju. Dijete bi nakon zadnjeg obroka trebalo ostati određeno vrijeme budno.
Osjetila
U prvom mjesecu života dijete osjeća nazočnost svijeta koji ga okružuje osjetom mirisa i dodira - osjetilima koja su dobro razvijena već prirođenju.
Jedini poticaj za kojim novorođenče ima veliku potrebu je fizički dodir s roditeljima. To je najstariji osjet, a razvija se već od osmog tjedna trudnoće. 
Većina novorođenčadi (oko 75%) u dobi od 5-6 dana svojim njuhom prepoznaje miris mlijeka vlastite majke od mlijeka druge žene.
Osjetilo sluha se razvija dok je dijete u majčinoj utrobi do 28 tjedana, iako tada bolje čuje tonove niskih frekvencija, a nakon rođenja one viših, kao što su ženski i dječji glasovi.
Već rano, u dobi od tri mjeseca, dojenče počinje okretati glavu prema izvoru zvuka. Malo pomalo kako se njegov sluh razvija, dojenče nauči razlikovati i emocije koje može izraziti ton glasa (radost, ljutnja i drugo).
Osjet vida: odmah nakon rođenja dijete je u stanju vidjeti ukoliko objekt gledanja nije na udaljenosti većoj od 20-30 cm ( to je udaljenost između majčinog lica i dojke).
U dobi od oko 3 mjeseca dojenče vidi znatno bolje i na većoj udaljenosti - primjećuje kretanje razlikuje svijetle i tamne tonove.
Od trećeg mjeseca dalje počinje promatrati svoje ruke, a pokreti oka postaju usklađeniji. U prvim mjesecima roditeljima se čini kao da dojenče ima strabizam (gleda u križ), no ta pojava je prolazna. Živci koji podražuju očne mišići još nisu postigli svoj razvoj i pokreti očnih jabučica potpuno nisu usklađeni. Do dobi od 6 mjeseci ta se pojava gubi, a ostaje ako se radi o pravom strabizmu. Već od 4-5 mjeseci dojenče počinje uočavati boje i vid postaje trodimenzionalan, a odraz toga je koordinacija pokreta oko-ruka-procjenjuje odaljenost objekta i želi ga dohvatiti. Da bi se centar za vid u mozgu mogao normalno razviti, oba oka moraju gledati. Ako je jedno oko slabovidno, uslijed anomalije refrakcije (kratkovidnost, dalekovidnost) strabizma ili drugog razloga, pravilan razvoj će izostati. Što se pojava ranije uoči liječenje je uspješnije. Ako roditelji nose naočale radi kratkovidnosti ili dalekovidnosti pedijatar će dijete ranije uputiti na pregled oftalmologu.
Komunikacija s okolinom
Prije nego što je u stanju riječima izraziti svoje osjećaje i svoje potrebe, govorom tijela i plačem iskazuje što želi i kako se osjeća. To je osnovni način kako dojenče saobraća sa svojom okolinom.
Već od prvog mjeseca novorođenče pokretima tijela odražava osjeća li se dobro ili ga nešto smeta. Ako se osjeća dobro, pokreti se odvijaju skladno i opušteno, a ukoliko osjeća nelagodu, oni su napeti i nervozni. I pogled djeteta odražava njegovo stanje: već na kraju prvog mjeseca s pažnjom promatra lice osobe koja ga drži u naručju.
Već od drugog do trećeg mjeseca djetetovo lice postaje izražajnije, izmjenjuju se različiti izrazi s drugačijim značenjem.
Dojenče otvara usta, namršti obrve, smiješi se osobito kad mu se govori.
U toj dobi jako voli slušati glasove roditelja i razlikuje osjećaje koji se u njima odražavaju.
Što više poticaja riječima prima, prije će prionuti svojim prvim pokušajima da se izrazi riječima (odnosno glasovima i slogovima). Glasa se najprije gukanjem - ispušta pojedine glasove već u drugom mjesecu. Prema dobi od 4-5mjeseci primjećuje se promjena glasa iz jednog tona u drugi, počinje se glasati slogovima - to ga veseli ukoliko nema odjeka često se naljuti i glas se mijenja prema ljutnji. Tijekom idućih mjeseci brblja svoje tobožnje riječi i izražava i osjećaje i namjere.
U razdoblju od 9 -12 mjeseci primjećuje se sve jači proces imitacije govora: dijete počinje izgovarati riječi koje često čuje oko sebe – u početku izgovor je neprecizan no malo po malo postaje sve točniji.
Obično se navodi da dijete prve riječi izgovara u dobi od 10-12 mjeseci. No, svako dijete je posebno. Neka djeca razumije govor, izvršavaju naredbe, ali aktivni govor dolazi nešto kasnije – oko 15 mjeseci.
Razvoj kretanja
Razvoj pokreta odvija se brzo: od automatskih refleksnih kretnji, koje se odvijaju bez utjecaja volje (novorođenče otvara zatvara ruke), do voljnih pokreta.
Prva značajna točka razvoja dojenčeta je uspravni stav glave. Novorođenčetu i dojenčetu do tri mjeseca uvijek kad se uzme u naručje treba glavu pridržavati, jer ju ne može držati samo. Kad dojenče navrši tri mjeseca, nakratko je u stanju držati glavu uspravnom stavu.
U dobi od 5 mjeseci ruka se pod utjecajem volje kreće prema predmetu koje oko gleda (okulomotorna koordinacija). Dojenče hvata svoja stopala i nosi ih u usta kao i sve drugo što dohvati. U dobi od 6 mjeseci uspostavlja se kontrola trupa što je preduvjet da počne samostalno sjediti. U stojećem stavu sa 7 mjeseci oslanja se na cijela stopala i pomakne ih prema naprijed, iskorači. U ležećem položaju okreće se s leđa na trbuh i s trbuha na leđa. U dobi od 9 -10 mjeseci prelazi bez problema iz ležećeg u sjedeći položaj i obrnuto. Mijenja položaj tijela i kreće se okretanjem, puzanjem tako da vuče noge za sobom, a pravo puzanje znači četveronožni stav - oslanja se na dlanove i koljena naizmjenično i kreće (poput medvjedića). 
Neka djeca ne pužu, ali ovaj način kretanja je koristan jer omogućava vježbe mišića za kasnije bolje održavanje ravnoteže u uspravnom položaju kad počne hodati.
Kad hoda i osjeti se nesigurno, prelazi u četveronožni položaj. Oko 10 mjeseci uz pridržavanje se podiže na noge. Oko dobi od godine dana prvi koraci. Ruke su pri tome obično savijene u laktu i položene vodoravno i pomažu mu u održavanju ravnoteže.
Prim. Ružica Duplančić–Šimunjak, dr. med., pedijatar
