Psihomotorni razvoj u prvoj godini
Kada se dijete rodi, plač je jedini način komunikacije roditeljima, a pokreti su refleksni - nisu pod utjecajem volje. Kako razvoj teče, dijete počinje upravljati svojim pokretima, iskazuje svoje osjećaje izrazom lica.
Čak i dok je vrlo malo, dijete je u stanju komunicirati i iskazivati svoje osjećaje govorom tijela. Plačem prije svega, ali i kretnjama udova kao i izrazom lica, daje znakove, koji otkrivaju njegovo fizičko ali i emotivno stanje.
Nekada je vladalo mišljenje da je novorođenče potpuno bespomoćno, no niz istraživanja dokazuje suprotno.
U prvom trenutku radi se o nekim urođenim odgovorima, kao primjerice instinktu za sisanje, važnom za održanje života.
Prije rođenja dijete je zaštićeno od vanjske okoline koja obiluje nizom raznih podražaja: promjena ambijenta (boravilo je u toploj vodi), od temperature 37˚C dolazi na 20˚C, uz obilje raznih zvukova i puno svjetla na koje nije naviklo boraveći u potpunom mraku uz slušanje otkucaja majčinog srca. No, ipak malo pomalo dijete raste i razvija se, a njegovo ponašanje određuje iskustvo i osjeti koje doživljava.
Postoje ključne točke u ranom razvoju svakog ljudskog bića, a odraz su sazrijevanja struktura mozga odgovornih za tu zadaću.
Razvoj mozga ne ovisi samo o broju moždanih stanica – neurona kojih novorođenče ima više od 100 milijardi, nego o stvaranju veza među njima, a to je proces koji ljudski mozak čini jedinstvenom i neponovljivom strukturom.
Na svakom neuronu postoje ogranci dendriti, koji se povezuju s ograncima drugih stanica i tako se uspostavljaju veze i prenose informacije. Najduži izdanci neurona su aksoni koji prenose podražaje od moždanih stanica preko niza sinapsi (mjesta veze među neuronima), do krajnjih dijelova leđne moždina odakle ih periferni živci prenose do mišića. Prijenos živčanih impulsa obavlja se preko posebnih kemijskih tvari koje se luče u presinaptičkom dijelu, a to su neurotransmiteri, različiti za pojedine dijelove i funkcije mozga.
Da bi se uspostavile veze među neuronima i aktivirali neuronski krugovi odvija se proces mijelinizacije. Drugim riječima, živčana vlakana dobivaju ovojnice, mozak sazrijeva, što omogućava brži prijenos podražaja.
Proces mijelinizacije odvija se obzirom na slijed razvoja motorike od glave prema nogama (kraniokaudalno): dojenče najprije počinje slobodno držati glavu, zatim se uspostavlja funkcija ruku, postiže ravnoteža tijela najprije u sjedenju, stajanju, zatim u hodanju.Taj se proces ovladavanja motorikom odvija određenim redom i govori se o razvoju velikih motoričkih funkcija („gruba motorika“).
Dojenče uspostavlja emocionalne veze sa svojom okolinom, odvijaju se spoznajni procesi, dijete uči.
Govor je fina motorika ovisna o nizu struktura, ali bi razvoj govora izostao kad ne bi bilo stimulacije od strane okoline usprkos tome što postoje sve predispozicije za razvoj govora. Fina motorika šake postiže se oko dobi od 10-12 mjeseci.
Ključne točke razvoja
Motorika
0-3mjeseca
Sve svoje potrebe izražava plačem (glad, pospanost, bol, potrebu za nježnošću) - želi da ga majka miluje, ljulja i drži u naručju i njezin glas mu pruža utjehu. Prolaze tjedni, počinje promatrati lice osobe koja mu je dovoljno blizu, maše rukama i nogama i zaplače kada čuje glas osobe koju poznaje, osobito majke. Zatim počinje razdoblje glasanja (vokalizacija, gukanje) i smiješka, čime izražava svoje osjećaje na stimulacije koje dobiva iz okoline.
U motorici vidljiv je napredak koji se očituje u slobodnom držanju glave u vertikali, a u položaju na trbuhu oslanja se na ruke i odiže glavu od podloge na kojoj leži. U toj dobi u stanju je držati mali predmet koji mu se stavi u ruku, pr. šuškalicu nastoji donijeti do usta te na kraju ispusti. Igrom počinje otkrivati samo sebe: ruke promatra i njima se zabavlja, a ustima otkriva okus i oblik stvari.
4-6 mjeseci
Kroz duže vrijeme drži glavu uspravno i okreće je prema izvoru zvuka (krajem četvrtog mjeseca postiže potpunu kontrolu glave). U petom mjesecu u stanju je održati se u sjedećem stavu uz oslonac.
U dobi od 6 mjeseci obično se uspije kratko održati u sjedećem stavu, iako obično pada u stranu ili prema naprijed, osobito ako je umorno.
Krajem drugog tromjesečja dijete zna svoja stopala donijeti do usta i tako upoznaje granice svoga tijela. U stanju je dohvatiti predmete i premještati ih iz ruku u ruku i koordinirati pokretima ruku da dohvati upravo predmet koji gleda. Neka djeca uspijevaju iz se iz trbušnog položaja podignuti uz oslon na ruke, i okrenuti. U toj dobi dijete počinje samo dohvaćati igračku koja zvoni, trese je kako bi zazvonila.
7-9 mjeseci
Iz sjedećeg položaja dijete se naginje prema naprijed i u stranu bez gubljenja ravnoteže vraća se u prethodni položaj. Na taj način dohvata predmet koji ga zanima.Uspije dohvatiti sitniji predmet i pridržava ga palcem i kažiprstom.
Usklađenost pokreta očiju i ruku (okulomotorna koordinacija) je sve preciznija: pokazuje izrazitu želju za hvatanje sitnih predmeta kao što su mrvice kruha, gumbići i trake na košuljici.
U stanju je podignuti istovremeno dva predmeta, držati u ruci bočicu i samo je prinosi ustima. U dobi od osam mjeseci mnoga djeca su u stanju postaviti se na noge pridržavajući se za ogradu krevetića.
S navršenih devet mjeseci više od polovice djece uspije se samo podignuti na noge i postaviti se u sjedalicu. Mnoga se uspiju postaviti u četveronožni položaj ili počinju puzati. Želja za istraživanjem svijeta oko sebe i oponašanjem odraslih potiče ih na ovako nevjerojatan napredak.
10-12 mjeseci
Pokreti postaju sve savršeniji: dijete ispituje predmete potresanjem, pušta ih da padnu na pod jer ga veseli buka koju proizvode, baca ih u daljinu. Stavlja igračku u kanticu i opet izvadi van. Uči zatvarati vrata i poklopce od kutija, pokušava okretati listove knjige.
Nosi žličicu u usta, a veći dio sadržaja nezadrživo pada.
Pravi prve pokušaje u otkrivanju svijeta: jedni počinju praviti prve samostalne korake dok se drugi odvaže na takav pothvati dok ih mama li tata pridržavaju.
Svako dijete ima svoj ritam rasta i razvoja
Svako ljudsko biće je jedinstveno i neponovljivo (individuum). Rast i razvoj pojedinca treba uvijek promatrati zasebno.
Ako gledamo tabele koje procjenjuju rast i razvoj jasno se vidi da su vrijednosti različite tj. ne postižu sva djeca u istoj dobi istu težinu ni visinu, a niti je stupanj u razvoju motorike isti. Tabele se rade stoga da bi se odredili rasponi normale i sposobnost napredovanja, te točno definirale ključne točke razvoja u određenoj dobi.
Roditelji se ne bi trebali previše zabrinjavati ako njihovo dijete u svom rastu i razvoju ne prati točno one vrijednosti koje se nalaze u tabelama. Manja odstupanja postoje. Obično se govori da dijete počinje samostalno hodati sa 12 mjeseci. Ne treba brinuti ako dijete koje ima 13 mjeseci ne hoda ukoliko se samo uspravlja u krevetiću i ako puže. No, ukoliko se roditeljima čini da se dijete sporije razvija u odnosu na dob, svakako se treba posavjetovati s pedijatrom koji prati dijete od prvih mjeseci i može procijeniti postoji li odstupanje od granica normalnog razvoja. Ako postoji potrebno je provesti određene dijagnostičke postupke.
Da bi dijete moglo napredovati u motorici mora imati odgovarajući prostor u kojem se može slobodno kretati. Prikladne ogradice (“vrtići”) primjereni su za dojenče od 6 mjeseci, no kako razvoj teče, ono proširuje svoj vidokrug - istražuje svijet oko sebe, pa prostor mora biti veći i omogućiti mu slobodnije kretanje.
Prostorija u kojoj boravi mora biti sigurna bez zapreka i opasnosti. Dijete se ponekad ne usudi krenuti dalje jer se ne osjeća dovoljno sigurno, no majka ne smije pokazivati preveliku zabrinutost i mora ohrabriti dijete u svakom njegovom nastojanju.
Mentalni razvoj
Postupno završetkom razvoja mreže živčanih krugova, dijete postiže svoje motoričke i senzorne sposobnosti.
Dan za danom od rođenja do adolescencije mozak se izgrađuje i učvršćuju se nove veze među milijardama stanica od kojih je građen.
Kako taj proces napreduje, rezultati postaju jasno vidljivi: dijete postiže napredak na planu motorike i spoznaje (kognitivni razvoj). Neuroni dobivaju ovojnice koju čini tvar zvana mijelin, i time se postiže njihova izolacija i optimalna provodljivost tj. prijenos podražaja (živčanih impulsa) od mozga prema periferiji. Kako bi mreža živčanih krugova bila potpuna, mozak mora biti stimuliran od okoline. Razvoj djece koja tijekom prve godine života primaju vrlo malo impulsa bilo govorom, pogledom ili dodirom od strane roditelja ili osoba koje se za njih brinu, razvoj je usporen u odnosu na normalu. To je primjetno kod djece koja dojenačku dob i rano djetinjstvo provode u dječjim domovima i gdje je njihov fizički razvoj u granicama normalnog, ali je mentalni razvoj sporiji. Ako se određeni mehanizmi ne aktiviraju, teško da će uspjeti djelovati kasnije u životu. Dobar primjer za to je razvoj vida u dječjoj dobi: ako oko ne bi bilo stimulirano u gledanju iz bilo kojeg razloga (strabizam, miopija i dr.) dok se razvijaju i dovršavaju veze vidnog živca tim okom dijete kasnije ne će vidjeti. Iz istog razloga, ako dijete ne bi slušalo govor tj. izostala bi verbalna stimulacija prije nego što ono nauči govoriti, dijete ne bi moglo usvojiti vještinu govora. I nadalje, u određenom razdoblju dijete više ne bi naučilo izgovarati riječi.
Emocionalni i socijalni razvoj
0-3 mjeseca
Reakcija djeteta s okolinom od velikog je značenje za njegov razvoj. Prvi smiješak može se uočiti vrlo rano.Sluh je već pri rođenju dobro razvijen. Novorođenče će slušajući majčin glas i na riječi reagirati osmjehom. U dobi od 6 tjedana smiješi se spontano - socijalni kontakt je uspostavljen. S mjesec dana dijete vrlo pozorno promatra majčino lice dok ga ona doji, slijedi pogledom objekt koji se kreće pred njim, reagira na zvukove iz okoline. Gleda svoje ruke.
4- 6 mjeseci
Dijete pogledom prati predmet i nastoji ga dohvatiti rukom. Uspostavljena je okulomotorna koordinacija očiju: ruka slijedi što oči vide. Uči sjediti i ostati u sjedećem položaju, a u stanju je okrenuti se kada čuje majčin glas i kada ga ona zove. Sa 6 mjeseci promatra svoj lik u ogledalu.
7-9 mjeseci
Jasno vidi boje koje su mu prije bile ponešto nejasne, uspijeva razlikovati udaljene predmete i osobe (do udaljenosti od oko 6 metara). Glasa se slogovima. Okreće se na zvuk svog imena.
10-12 mjeseci
Motorna vlakna živčanih putova prva sazrijevaju dok onima za govor i druge umne sposobnosti (t.j kognitivnim) treba puno više vremena. Pozdravlja i maše „pa-pa“ osobi na odlasku.
Krajem prve godine u stanju je izgovoriti prve riječi sa značenjem. Tijekom druge godine razumijevanje govora znatno napreduje – zna pokazati predmete i osobe na upit. Prve jednostavne rečenice izgovara u dobi od 21 -24 mjeseca.
Nježnost je za dijete od velikog značenja
U razdoblju razvoja veza među neuronima, stimulacije koje dijete dobiva su od velikog značenja. No, to ne znači da će dijete koje je odviše poticano (hiperstimulacija) razviti veće intelektualne sposobnosti od svojih vršnjaka.
Majci je urođeno svojstvo da zna kako treba poticati dijete na učenje. Zagrljaj te milovanje i maženje djeteta znatno pomažu u motoričkoj spretnosti i razvoju mozga općenito: istraživanja su pokazala da stimulacija dodirom može aktivirati neke neuronske krugove.
Prim. Ružica Duplančić–Šimunjak, dr.med., pedijatar
